U subotu 07. aprila, u 19 časova u maloj sali Doma kulture održaće se promocija knjige „Razlistavanje“ autorke Jovane Ostojić.
Knjiga je objavljena uz podršku Narodna biblioteka „Prosvjeta“, koja na ovaj način pruža podršku mladim i darovitim stvaraocima.
„Razlistavanje“ predstavlja prvenac Jovane Ostojić. Knjiga poezije i proze. Prema riječima autorke, ova knjiga sadrži poeziju i prozu nastajalu u vremenskom periodu 2010 – 2018. godine, od kojih su prozni tekstovi Pismo majci i Kad su se djeca igrala rata, već imali i svoje dramske obrade i scenske prikaze.
Podsjećamo da je Jovana Ostojić za priču Kad su se djeca igrala rata 2015. godine dobila prvu nagradu na literarnom konkursu Beogradskog centra za ljudska prava na temu „Etnička (ne)trpeljivost.“
Ono što posebno privlači pažnju u ovoj knjizi je želja autora da nas na jedan neobičan način uvede u svoj isprepletani, imaginarni, ali i stvarni svijet – vremena prošlog i sadašnjeg, da nas podsjeti i opomene, da nas provede svojim svijetom mašte i magije, koračajući na prstima između jave i sna – da dobro vidi, a zlo da ne čuje.
Njena poezija je misaona: duboka, slojevita i uvijek ispunjena porukama koje život znače u vremenu kada ga sve manje ima. Njena poezija nas iz stiha u stih obara i diže, noseći nas talasima njenih nemira, koji izviru iz razigranog vodoskoka šarenolikih misli, koje se prosto razlistavaju pred čitaocem.
I to nije sve, jer Jovana Ostojić, u potrazi za istinom, ne taji i ne zaboravlja da istakne da su joj u pisanju Razlistavanja pomogle četiri osobe iz nekog tamo i vremena i prostora, koje ona predstavlja kao autore svoje poezije i proze, kojom prolaze i jezde Kelti i Iliri, rimske legije i slovenske vile i vilenjaci, bogumili i turske haračlije i onaj silni Karamustafa-paša i uboga sirotinja raja i patrijarh Čarnojević, kao predvodnik izgnanih, i austrougarski šuckori i srpske komite i rat i smrt i sloboda i želja za životom. Njena poezija odiše mistikom nekih dalekih vremena sudbinski povezanih sa životnim pričama „autora“ Razlistavanja. Prikaz njihovih biografija, ipak nam ne otkriva sve tajneJovaninog razlistavanja, već dodatno intrigira čitaoca, navodeći ga da ovu knjigu pročita u jednom dahu.
Ostaje da čitaocima i vremenu koje dolazi ostavimo na uvid i ocjenu rukopisa ove prve knjige Jovane Ostojić.
Urednik
„Gorespomenuto traganje za odgovorima koje rezultira stalnim uranjanjem u prošlost jeste traganje za lijekom koji će zaliječiti rane. Otud se bolnica prikazuje kao locus amoenus. To je istovremeno i traganje za riječju koja će poput sunca u pjesmi Čovjek pjeva poslije rata ispuniti tri rupe na zidu kuće koje su nastale od udara granata. Čovjekova potreba da pjeva nije ništa drugo do potreba da se pronađe lijek.“
„Potraga za lijekom“, prof. Darko Topalović
Preuzeto sa sajta biblioteke
