Povodom slave hrama u Vaganu-Kruščanju, u prisustvu oko 170–ak vjernika iz okolnih sela, proslavljena je hramovna slava crkve-brvnare, Blagovjesti Presvete Bogorodice.
Ovaj hram je po svojoj istoriji specifičan.
Nakon pada grada Dobruna (Kruševa), dio monaha iz tadašnjeg Manastira Svetih Blagovjesti rasuo se po prostorima planinskog vijenca Orline.
Jedan dio njih (pominju se u ljetopisu kao Deset Staraca) povukao se u skit poznat pod imenom Crkvine. Nakon izvjesnog vremena skit je izgorio, a preostali monasi su se spustili u mjesto Kruščanje, današnji Vagan. Tu su 1672. godine izgradili brvnaru crkvu i par brvnara kućica, gdje su nastavili svoj monaški život.
Od tada ovaj duhovni bastion bio je jedino mjesto gdje su se hrišćani u vrijeme progona od Turaka i bezbožnika u tajnosti krštavali, vjenčavali, pričešćivali. Par puta su neki, nazovimo ih ljudi, pokušali da je sruše i spale ali Bogorodica je sačuvala kako ovaj hram tako i okolni vjerujući narod.
Zabilježen je pokušaj izmještanja ove crkve brvnare na drugu lokaciju, ali jedan mještanin, Vladimir Milanović, spriječio je to prijetnjom da „ako neko smije, neka pokuša dasku skinuti – ja ću mu i Bog suditi“. Čuven kao snažen čovjek svojom vjerom i autoritetom sačuvao je ovu svetinju.
U ovom hramu čuvana je nakon požara u Manastiru Pribojska Banja i Čajnička Krasnica, odakle je i prenijeta u čajničku crkvu.
Svi pomenuti detalji iz istorije ovog kraja bili su povod za veliki molitveni sabor.
Iako je dosta loš i dug put do hrama izskivao dodatni napor, to nije prestavljalo prepreku vjerujućem narodu da proslavi kao i uvijek ovaj veliki praznik.
Za domaćine slave prihvatili su se Đorđe i Nevenka Milanović, koji važe za divne hrišćane i plemenite ljude.
Svetu Liturgiju služili su protojerej-stavrofor Milosav Vidaković, uz sasluženje arhimandrita Jovana Gardovića i jerođakona Gavrila Đurića.
U svojoj besedi otac Milosav, poznavalac istorije i prilika ovoga kraja, koji je i sam nekad službovao na ovoj parohiji, čestitajući slavu i praznik poručio je „Vi, narod ovoga kraja – istočne Bosne – zaslužili ste da imate ovakve svetinje: Dobrun, manastire Dobrunska Rijeka, Vardište, Vagan, jer ste vi, a pogotovo vaši očevi i djedovi, u svim teškim vremenima očuvali vjeru pravoslavnu.“ On je govoreći o prazniku pozvao da se ugledamo na Presvetu Bogorodicu i na Njeno smirenje. „Njena pobožnost i smirenje pokazuju kakva je bila njena duša i njen život koji je odisao svetinjom. Danas imamo prisustvo velike gordosti kod ljudi, koja je početak svakog grijeha. Skoro u svakoj zajednici da se primijetiti razdor i nesloga. Zato nas današnji praznik i poziva i poučava da se ugledamo na Djevu Mariju i izgrađujemo smirenje i mir, kako u svojoj duši tako i u zajednicama kojim pripadamo“, dodao je na kraju besjede otac Milosav.
Nakon litije slavski obred obavljen je ispred hrama, a posle toga upriličena je trpeza ljubavi.
